Magazinska Klet, leskovački roštilj u Zagrebu

Roštilj je valjda nakon izuma kotača i izmjenične struje jedan od ako ne najboljih a onda barem jedan od najfinijih izuma posljednjih nekoliko tisuća godina. A leskovački roštilj? U Zagrebu… njamiiiii….Isprobali smo nekoliko puta putem dostave mazalice i ćevape iz Magazinske Kleti i zaključili da nam se sviđa. S obzirom na to da smo do sada isprobali jako puno različitih verzija ćevapa i ostale „drvetine“ kako bi to rekao jedan naš prijatelj na privremenom radu u jednoj kraljevini, možemo reći da je ovaj roštilj ispunio sva naša očekivanja.

Na što čovjek treba obratiti pozornost kod konzumiranja roštilja? Krenimo sa onim najprizemnijim ali vrlo bitnim momentom – veličina porcije. Već pri prvom bacanju pogleda na porciju ćevapa jasno nam je da nećemo ostati gladni. 10 velikih ćevapa (najčešće se ne dobiva 10 komada, ima varijanti po 6-8 komada po raznim lokalima) koji jako liče na ćevape od mesa. Sljedeće je sastav onoga na tanjuru. Samom konzumacijom smo ustanovili da su ćevapi stvarno od mesa, i to jako fine mješavine. Servirani su sa dovoljno luka a po potrebi možete naručiti i standardne priloge – mi smo se odlučili za lepinju i kajmak koji je izvrstan.
Osim ćevapa smo naručili i porciju mazalica. Za one koji ne znaju, mazalice su kriške lepinje namazane smjesom mesa za šiš ćevape (barem se meni tako čini) i lijepo ispečene na roštilju. U stvari, poboljšana verzija jako finih brusketa uz napomenu da je smjesa pikantna a sve je dodatno posuto sa čili papričicom čije sam sjemenke primijetio kako su valjda u slobodnom padu dolepršale do smjese. U kombinaciji sa kajmakom čitava priča sa mazalicama podiže se na jedan još veći nivo tako da toplo preporučujem tu kombinaciju.
Usluga? Solidna, ljubazno vas pozdrave pri ulasku, gospodin koji nas je poslužio očito ne radi taj posao preko volje što treba naglasiti jer nažalost još uvijek ima mjesta na kojima gost smeta zaposlenicima jer ih valjda ometa u kontemplaciji i promišljanju smisla života ili nečeg sličnog. Srećom, ovo nije jedno od tih mjesta tako da ćemo se sigurno vratiti. Jelo je došlo brzo, prvo mazalice pa onda ćevapi.
Ono što bi možda trebalo je zatvoriti unutrašnju prostoriju koja ima klimu i gdje je ugodnije nego vani tako da se temperatura spusti za još pokoji celzijus ali na temperaturama od 30+ ni to nije jednostavno jer ljudi ionako prolaze unutra van i na taj način ometaju rad klime. Ovo nije neko fensi šmensi mjesto ali već smo davno naučili da je važno da je hrana dobra i da nakon što pojedeš porciju ne moraš rezmišljati o repetama. Mjesta za parkiranje ima dovoljno, nalazi se kod Heruca (zapadni kolodvor) i dostupan je svakome i lokacijom a i cijenama koje nisu pretjerane s obzirom na kvalitetu svega ponuđenog.  U stvari, onog što smo probali u verziji sa dostavom i na licu mjesta.
Osjećaj u želucu? O daaaa, fino. Jako jako fino rekao bi neki član žirija u nekoj seriji emisija u kojoj su neki tamo kandidati pokazivali svoje kuharsko umijeće. Što nakon ovoga? Čini mi se da ćemo kupiti kartu za leskovački voz da vidimo kako vozi na stanici u Zagrebu.

Odgovori