Kuhano vino - ilustracija - http://www.deviantart.com/

Kuhano vino

Zima je vrijeme kada nam se otvori apetit za kuhanim vinom. Istina, malo kasnimo s temom o kuhanom vinu, ali eto, kako je po ustaljenom redu snijeg iznenadio zimsku službu tako i mi kasnimo s kuhanim vinom.  Kuhano vino - ilustracija - http://www.deviantart.com/U ovo zimsko doba organizmu godi topli napitak, a kuhano vino je jedno od njih. Naravno, u metropoli se ne nudi isto. Budimo realni, ono što se može dobiti po štandovima jest topli napitak s tragovima vina (tko zna kakve kvalitete), klinčića i puno šećera. Uz isto idu i sve varijacije pečenih kobasica, iako autoru više “sjedaju” medenjaci, paprenjaci i slične delicije uz čašicu dobrog finog kuhanog vinčeka.

Osnovni recept za kuhano vino je onaj klasični – pola litre vina (bilo crno, bilo bijelo), 2-3 dcl vode, malo šećera, cimet i klinčići, pa staviti na štednjak i čekati da zavrije. No ima još varijacija na temu. Pa da krenemo!

Prva varijacija je temeljena na osnovnom kolokvijalnom receptu s tim da na kuhano vino, kada zavrije, dodajemo šećer, vanilin šećer i po želji koricu od naranče.

Druga varijacija je da prvo u vodi rastopimo šećer, na to dodamo klinčiće i cimet, kuhamo dok otprilike pola količine vode ne ispari, (kuhari bi rekli da se reducira) i onda na to ulijemo predviđenu količinu vina i kuhamo dok ne zavrije.

Za crno suho vino možemo primijeniti ovaj recept – zagrijemo vino, u njega stavimo par kriški limuna (ne četvrtine već kolutiće), šećer i ostale začine te pustimo da kuha par minuta. Zgasimo vatricu, poklopimo i pustimo da tako “odmara” sat vremena. Prije posluživanja ga ponovno zagrijemo.

Bijelo kuhano vino možemo napraviti i po ovoj metodi: zagrijemo vino (2 l), u njega dodamo 2-3 dcl soka od naranče, šećer, cimet i klinčiće. Zakuhamo i poslužimo.

U Austriji imaju nešto što se zove Glühwein, naravno to je kuhano vino koje je popularno po austrijskim adventskim sajmovima. Za isto se ne koristi loš domaći kiseliš već kvalitetno vino. Vino ne smije zavrijeti, mora se kuhati ali ne smije vrijeti! Sastojci idu ovako: butelja crnog ili bijelog kvalitetnijeg vina, 1 cimet, klinčići, voda, čaj ili sok od naranče (na butelju ide oko pola litre), 1 naranča i 1 limun narezani na kolutiće. Sve se stavi u lonac i lagano uz miješanje kuha. Pazite da ne zavrije!  

I Nizozemci uz coffee shopove imaju i svoju varijantu kuhanog vina, koje nazivaju Bisschopswijn Biskupovo vino. Isto je za one sklonije alkoholiziranju jer sadrži konjak i liker od bobičastog voća (borovnice, ribizl i sl.). Toga dvoje ide po oko 2 dcl, oko 0,75l vina, pola litra soka od naranče (poželjno svježe ocijeđen)  i štangica vanilije, cimet, klinčići i šećer. Kuhanje je istog opet mala mudrolija: naime, prvo kuhamo sok od naranče s cimetom, vanilijom, te u to dodajemo, prije nego što zavrije konjak,  i liker i šećer, te to kuhamo dok se šećer ne rastopi (tekućina ne bi smjela zavrijeti). Kada je šećer otopljen sve to procijedimo u drugi lonac u koji onda dodajemo vino i zagrijavamo na laganoj vatri – opet pazimo da ne zavrije.

I za kraj, cimet mora biti u kori, a klinčići cijeli. Izbjegavajte one mljevene varijante jer to nije to. Ako radite doma, možete koristiti neki „kiseliš“ samo nemojte da je baš onaj koji inače služi za otapanje kamenca. Ako se malo potrudite, za ovakve prilike se može nabaviti solidno „domaće“ vino. Ako dodajete aditive (rum, konjak, rakija) budite svjesni da iste kombinacije, ma koliko bile fine i ukusne, nije pametno pretjerano konzumirati –  malo i s guštom. Umjesto šećera možete koristiti med, dok pored klasičnih začina možete i isprobavati kombinacije sa zvjezdanim anisom (nemojte pretjerivati, otprilike dva do tri pera na litru tekućine je dostatno), i eventualno s malo, ali stvarno malo, svježeg đumbira.

Odgovori