Gulaš kakav bi trebao biti

Gulaš obično doživljavamo onakvim kakvim ga nam serviraju u restoranu. Obično je to dosta umaka u kojem razlučujemo puno „umjetnih“ začina. Prečesto su ti začini predvođeni crvenom paprikom koja se dodaje radi ljutine i šarf okusa, a inače uopće ne sudi u gulaš, te enormnim količinama sve prisutne vegete ili nekog sličnog derivata.
Poanta dobrog gulaša je vrlo jednostavna. Cijela tajna je u luku tj. u količini luka. Naime za dobar gulaš luka mora biti, gledano po volumenu minimalnu u odnosu 1:1 naspram mesu, dok je idealno ako je luka bar za trećinu više (opet gledajući po volumenu) od mesa. Luk lagano dinstamo na malo masnoće. Kada je na pola dinstan dodajemo korjenastog povrća: mrkvica, korijen peršina, malo celera. Ako se luk počinje primati za zdjelu možemo ga malo podlijeti s vodom da spriječimo da isti zagori. Nakon što luk i korjenasto povrće omekšaju dodajemo meso. Meso je potrebno očistiti od viška masnoća i žilica. Gulaš je prije svega jako jelo, al ne jako jelo na račun toga da pliva u masnoći bilo od ulja s kojim se pretjeruje kada dinstamo luk, ili od masnoće koje pušta premasno meso. Kada meso lagano poprimi bojicu podlijemo ga s vodom i sokom od rajčice, dodamo ostale začine: lovor, ljutu papriku, papar u zrnu i pustimo da lagano krčka. Kod gulaša je pravilo da čim se duže kuha tim je ukusniji.

Odgovori