Sušenje gljiva

Ova godina je bila blagonaklona za gljive. Rasle su kao „lude“, te je bio grijeh ne otići u prirodu u potragu za tim darom prirode.
Gljive možemo konzumirati svježe ili konzervirane. Jedan od načina konzerviranja  je sušenje. Sušenje gljiva je tehnološki ne zahtjevan postupak, jedino traži malo više prostora ako imamo veću količinu istih. Za sušenje je potrebno da su gljive prije svega zdrave. Za sušenje nisu recimo pogodni stariji vrganji koji ispod klobuka imaju vec odebljali zeleni spužvasti dio. Gljive dobro očistimo s četkicom ili spužvom koja mora biti suha. Višak zemlje koje se nije dalo očistiti s četkom odstranimo s nožem. Gljive režemo na tanke ploške, debljine od 2 do 5 mm.

Vrganji - ova godina je bila jako rodna što se tiče gljiva

Debljina ovisi o metodi sušenja. Ako ih planiramo sušiti na zraku onda ih režemo na tanje ploške, ali ako ih planiramo sušiti u pećnici, onda ih možemo narezati na deblje ploške. Sušenje na zraku možemo izvesti na više načina. Ploške možemo nanizati na konac s time da se iste ne smiju međusobno dodirivati i objesimo ih na neko prozračno i suho mjesto. Možemo ih poredati na neku ravnu površina kao što je pladanj, protvan za pečenje, s time da na tu površinu stavimo papir koji će upijati vlagu iz gljiva. Isto možemo koristi i nekakvu ravnu mrežastu podlogu, na primjer rešetka iz pećnice, na koji poredamo listiće gljiva i pustimo na suhom i prozračnom mjestu.
Gljive možemo sušiti i u pećnici, gljive poredamo na rešetku, pećnicu namjestimo na cca 50 do max. 75 stupnjeva, te ju ostavimo otvorenu tako da  vlaga može slobodno „izlaziti“ iz pećnice.
Suhe gljive skladištimo, tj. Spremamo ili u platnenu vrećicu koja mora imati izražene rupe za cirkulaciju zraka, ili u staklenu ili limenu ambalažu. Prije upotrebe suhe gljive namočimo u mlakoj vodi na cca sat vremena. Najpogodnije gljive za sušenje su: vrganji, lisičice i crne trube. I na kraju od 1 kg gljiva možemo dobiti cca 10 dkg suhih gljiva.

Odgovori