Salveta i beštek

Savjeti ugostiteljima ili što smeta prosječnom gostu u hrvatskim lokalima

S obzirom na to da povremeno napišemo pokoju riječ o ugostiteljskim objektima možda bi bilo u redu podijeliti s njima neka svoja razmišljanja o nekim sitnicama koje nama gostima smetaju a koje nije teško popraviti.

Naša očekivanja ovise i o vrsti lokala u koji idemo. Nećemo od neke lokalne pečenjare očekivati da imaju ponudu fensi šmensi jela ali ćemo očekivati da ono za što su specijelizirani bude korektno u smislu veličine porcije i kvalitete serviranog. Ako od ponude 5 jela neka jela nisu dobra onda ne rade dobar posao. Nitko me neće uvjeriti u to da neka mala pečenjara koja nudi 5 jela ne može napraviti dobre ćevape ako im se ponuda temelji na njima.

Ako ste u mogućnosti ponuditi i neko jelo koje bi trebalo biti specijalitet kuće pa se još nekim čudom u nazivu jela nađe i naziv lokala, onda se pobrinite da to jelo ne bude obično. Primjerice, ako je specijalitet kuće punjena pljeskavica ili punjeni lungić, onda to ne bi trebalo izgledati tako da napunite taj komad nečega sirom, bacite ga na tanjur i to je to. Dodajte još nešto uz taj sir, poslužite jelo tako da i izgledom bude privlačno, a porcija neka bude dovoljno velika da gost ne traži repete.

Pribor za jelo

Viđali smo noževe koji se savijaju prilikom pokušaja da se odreže komad pizze. Tu su još i male tanke papirnate salvete kojima ne možete obrisati ama baš ništa (da sad ne nabrajam što sve takva glatka salveta NE MOŽE obrisati).

Kvaliteta hrane i namirnica

Ajmo opet primjer. Tu u blizini jedna poprilično dobra pizzerija je “malo isprobavala” pa su umjesto normalnog sira koristili neki od kojeg je pizza dobila specifičan miris iliti smrad. Valjda je to bio neki ultrajeftini nadomjestak sira možda dobiven u kompenzaciji od neke tvrtke koja proizvodi bojne otrove… Čujte cure i dečki, ionako dobivate povoljno sir na veliko pa nas nemojte zafkavati sa ovakvim eksperimentima. Nakon što sam čuo za ovaj primjer nije mi jako dugo palo na pamet da tamo uđem. Hvala ne. Mislim, pizza vas ionako u izradi košta 6-7 kuna a naplatite ju 35-40.
Ili jedna u stvari jako zgodna mala pivnica u kojoj smo nakon dugodišnjeg konzumiranja svega i svačega doživjeli da se štedi na porcijamai čak uz nešto više cijene. Grozno… Nisam tamo prismrdio već 5-6 godina. Nažalost.

Osoblje

Danas uglavnom nema nekih problema sa ljubaznošću iako me strašno nervira dovikivanje na šanku jer nisam došao slušati kako se dostavljač upucava konobarici ili obrnuto. Neki lokali koji su u stvari proširene pečenjare školski su primjer kako neki ugostiteljski objekt može imati pristojno i kulturno osoblje (primjerice pečenjara ‘Kod Šime’) dok vam je kod nekih (neću ih navoditi) neugodno što ste uopće došli.

Cijene

Nije problem dati i nešto više novca za hranu koja je ukusna, ima je dovoljno u porciji da se čovjek najede. Bolje da ostane malo nego da gost ostane gladan. Primjer je (barem bio, nismo dugo bili) restoran ‘Kvatrić’ – nešto više cijene ali zato dobijete ukusnu hranu, gotovo nikad se nije dogodilo da nečeg sa jelovnika nema u tom trenutku, a osoblje je izuzetno ljubazno i koerktno.

Sanitarni čvor

Kolikogod bio prometno u nekom lokalu, za prljav WC nema opravdanja. WC kao takav mora biti čist, WC papira mora biti dovoljno, papirnatih ručnika za ruke također, a o mirisima nema rasprave. Ako ima jako puno prometa platite nekog da vam čisti. Ako nemate, a prljavo je, onda imate opaki problem.

Kontinuitet

Neki lokali, kada postanu razvikani i “veeeeelike face” počnu brljaviti i pokušavaju zbog povećanja opsega posla obraditi više narudžbi nego realno mogu. I što se onda događa? Shit happens, rekli bi neki… Kvaliteta hrane pada, kvaliteta usluge pada i onda više to nije to. Ok, shvaćam potrebu da se zaradi više ali koji put treba proširiti prostor, zaposliti pokojeg čovjeka više i tako to… Kad jednom, najviše dvaput na jednom mjestu pomislim da sam prevaren kao gost onda se više ne vraćam.

Količina hrane

Dajte najte nas krast na porcijama krumpira i sličnim glupostima jer vam ni zbog toga neću doći više nikad. Samo se sjetim tzv. “plate za dvoje” tamo na onoj splavi na jezeru u Trakošćanu i ne znam smije li mi se ili mi se plače od muke jer je ono bilo jedva za jednu osobu… Grrrr i splav…. Nema te bunike koja bi me ponovo natjerala da tamo jedem…

Piće

Ne divljajte s cijenama vina jer ne možete za butelju koja u Vrutku košta 30-35 Kn tražiti 180 Kn. A ne, ne možete… nisu vam ljudi više tak bedasti a manje više svi imaju internet… Ako nemate namjeru konstantno imati nešto šti imate u cjeniku (pivo je tipičan primjer) onda to izbacite iz cjenika. Nema smisla niti to da pivo košta 25 kn. Ili ima? E pa nema. Nudite samo mala piva? One ispljuvke od 0.25 l? Prvo, to je katastrofalno mala količina nečega u čaši, flaši ili bilo čemu. Poštujem svačiju volju i želju da ne popije previše ali te retardirane količine tih malih i ultramalih piva su obična prevara od strane pivovara, a ako već postoje, ok, neka budu u ponudi ali stavite barem 3-4 pive od 0.5. Ne tražim da njihova cijena bude 10 kn ali dajte najte nas….

Odgovori