Mesic Chardonnay 2008

Mesić chardonnay 2008, 13,3% alc.

Teško si je na prvu misliti nešto konkretno o vinu od 22 kune. Cijena je mala, sorta je klasična, chardonnay, pakiranje solidno [solidna etiketa, pluteni čep], godina 2008. Etiketa se još i ističe markicom „Hrvatski eko proizvod“, ali ista je u zadnje vrijeme prisutna na velikoj većini etiketa. Sam dojam, vizualni, je pozitivan ali tu je ta prokleta niska cijena koja određuje neko mišljenje o tome koliko to može biti loše vince, tj. dobro za tu nisku cijenu, a da ga se ne proglasi lošim. Dotični chardonnay je deklariran kao kvalitetno bijelo suho vino porijeklom iz Pleševičko – Okičkog vinogorja.

U čaši je jedne lijepe jake tamno žute boje, koja se zamamno razlijeva po stjenkama čaše. Na nosu se odlikuje klasičnom chardonney paletom iz koje se negdje u prikrajku nazire lagani šnjof „masnoće“. U ustima se na žalost upoznajemo s cijenom. Prvi dojam je da je vino masno i to doslovno masno, i nije to ona masnoča“ koja bi odavala tijelo vina kao kod određenim dalmatinskih bijelih vina jakog tijela. Ta masnoća jednostavno u sebi utapa sve arome. Onda sve te karakteristične chardonnay arome, koje možemo nazrijeti u toj masnoći,  kao topli nož kroz putar sječe kiselina, i to onako jedna pritajena kiselina koja lagano gricka i steže.

Flašica unatoč napisanom nije baš katastrofa, ako se za ručak ima neki masniji komadićak mesa [niže spomenuta junetina na lešo, ili kuhana govedina ili kakav komad skuše na lešo] mislimo da bi dobro sjelo uz vino, ono što definitivno ne ide uz ovaj chardonnay je solo pijuckanje u smiraj dana na nekoj terasici, pa imali ili ne imali mineralnu uz sebe…

Dojam nije baš neki, nije otrov u boci kao ali opet da se je uložilo malo više truda u njegovanje vina, što bi samim tim moglo donijeti i realnu cijenu koja nije pretjerana za vino [kategorija do 35 kn] mogao se dobiti solidan rustiklani chardonnay kojem se unatoć svemu može nazrijeti potencijal. Potencijal da se dobije jedan malo robusniji chardonnay s bolje balansiranim kiselinama koji bi onda fino sjeo uz meso na lešo ala junetina, ili uz kakvu plavu ribu. Ovako ostaje samo masno kiseli okus u ustima i malo taloga u časi [kristali tartarata koji  ukazuju da se vino nije pretjerano njegovalo].

Odgovori