Silvanac zeleni, Petrovečki

U neka davna vremena, kada smo bili mladi, razuzdani, slobodni, s tek dobivenom vozačkom  u džepu, jedna od prvih relacija bila nam je ona prema Jaski u potrazi za nekim bijelim vinom za gemište.

Silvanac zeleni Petrovečki, 2009
Silvanac zeleni Petrovečki, 2009. - razočaravajuće

Od svakojakih kiseliša koje smo kupovali, jednom smo natrčali na silvanac. Za razliku od ostalih, to je bilo pitomo vino, skoro pa djevičanski nježno naspram ostalih lokalnih vina. No, kako odrastaš, spoznaš da ima još vina i da se vino može konzumirati i čisto, bez da se popravlja mineralnom, Colom ili Fantom.

Petrovečki Silvanac zeleni odabrali smo, prije svega, jer nam je bio relativno solidan njihov muškat. I jedno i drugo vino ima nisku cijenu od 25 kn, onu između “otapala za kamenac” i klasične low budget cijene za butelju od cca. 30/35 kn. Sami Silvanac je berba 2009., s 10,9% alkohola, polusuh i kvalitetan.

Kao i kod muškata, samu bocu krasi naivno rustikalna masivna etiketa te plastični čep. Više-manje elementi koje možemo i očekivati od flaše u tom cjenovnom rangu. U čaši je bistro, toliko bistro da se ne sjećamo kada smo imali bijelo vino te bistrine u čaši, dok je boja tamno žuta sa zelenim odsjajem.

Na nosu je zanimljivo, jedino možda pritajenog muškatnog mirisa. U ustima se stvar stubokom mijenja. Vino je slatko, preslatko. Kiseline skoro i nema. Jednostavno, taj šećer prevladava u svim aspektima okusa, a i nakon gutljaja do dva počinjemo lagano osjećati kako lupa u glavu.

Nažalost, razočaravajući silvanac. Bez imalo svježine, s tolikom slatkoćom da imate osjećaj da je netko u čašu dodao žličicu-dvije šećera. Kiseline i svježine nema, jednostavno nema, a nažalost ni mineralna ne pomaže kod pretvorbe u gemišt.

Odgovori