Pinot crni, Jurkovac, 2010

Pinot crni, 2010, Jurkovac

Pinot crni – 2010, kvalitetno suho crno vino, iz Sv. Jane, proizvodi i puni obitelj Jurkovac.  Isti smo nabavili na sajmu „Sv. Martin vu Zagrebu“ (ili tako nekako) koja se svake godine odigrava na Trgu bana Jelačića.

Pinot crni, Jurkovac, 2010
Pinot crni, Jurkovac, 2010, kvalitetno suho, 11,7% alk.

Prvi je problem bio dati 50 kuna za crni pinot s Plješivice s etiketom koja svojim vizualom izgleda tj. odaje dojam da se u butelji krije jedan od ultimativnih vinskih „otrova“. Nepobitna je činjenica (kako bi rekao Butković) da je “vizual” same butelja prvi kontakt koji vino ostvaruje s konzumentom i da je on jako bitan u samom plasmanu kao i u nekoj osobnosti koji proizvođač-vinar želi iskazati.

No, da se vratimo na ono bitnije. Prva misao na Pinot vodi nas na njegov zavičaj, Burgundiju, od kuda i dolaze najcjenjenija vina.

Boja vina u čaši je “prekokrasna” duboka crvena koja na stijenkama odaje prozirnost (s tim da ta prozirnost opet ima tu duboku crveno notu koja ne prelazi u onu „terracotu“ kao kod merlota i terana). Na nosu je bogato svježe i voćno – s puno maline i trešnje, i djeluje jako zamamno i mami na gutljaj.

U ustima se slika malo mijenja jer tanini poprilično “stežu”, no usprkos tome ravnoteža kiselina i alkohola daje dojam jedne svježine mladog vina (što i ovaj primjerak jest s obzirom na godište – 2010). Također je premokro za neki pojam suhog vina, dok su arome ipak malo potisnute. To mu je možda zamjerka, ali s obzirom da je Pinot crni pogodan za odležavanje možda ga treba pustiti koju godinicu da se „izbalansira“.

 Sve u svemu i više nego solidan Pinot za npr. pratnju uz obilan mesnat masan roštilj koji ipak, ruku na srce, nije vrijedan 50 kuna (ako se autor još dobro sjeća cijene). Drugo, etiketa je jako loša i jednostavno ne ide u neka današnja poimanja etiketa – ali to je univerzalni problem pristupa vizualima i vanjštine kod naših malih vinara.

Odgovori